Pages Navigation Menu

Jordanovac 110, Zagreb

2. korizmena nedjelja 2015.

Evanđelje Mk 9, 2-10
Ovo je Sin moj ljubljeni.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.

Riječ Gospodnja.

Razmišljanje

2nkvZašto nam se čini da vjera slabi i zašto izgleda da nema snagu životnoga uporišta? Lako nas preuzima dojam da vladaju dosada, umor i sivilo. Preobraženje nas uči kako su učenici postupali kada su Isusa poznavali na temelju promatranja nepreobraženosti, kao čovjeka komu su znali podrijetlo, navike, glas; i kako se ponašaju kada su poznali Isusa koji se vidi očima objavljenosti, dara. Osjetili su snagu zaljubljenosti, kada rugi, kada nešto drugo postaje jedinstvenim do te mjere da ništa s time nije usporedivo. Usvojili smo izraz: »vidjeti u drukčijemu svjetlu«. Preobraženje je učenicima mogućilo da vide i dodiruju očima i rukama vjere, pronalazeći odgovor na poticaje koji u čovjeku traže istinu. Zaljubljenost može uljepšavati, na stanovit način ‘prevariti’, dok vjera odgovara ljubavi koja pred istinom najveće ružnoće otkriva najdublju i najprivlačniju ljepotu.

U susretu ljudskoga srca i križa, čežnje za zemaljskim uspjehom i božanskim govorom našao se Petar sa svojom pogrješkom. Ushićen svjetlom preobraženja i darom vidljivosti nevidljivoga povest će se za doživljenim do kraja Evanđelja, kada ga ista pogrješka dovodi do nijekanja poznanstva s trpećim Kristom, a pogrješka je u tome što je želio boraviti u svjetlu Uskrsnuća, bez prolaska kroz muku. Evanđelist – rekli bismo danas – ironično tumači da Petar nije znao što govori. Mislio je da je to prečac do radosti. Ti skraćeni putovi tipični su za ponude koje nam dolaze od Božjega neprijatelja. Zbog toga Isus, obraćajući se Petru, spominje Sotonu.

Takvim je ponudama obasipao Isusa u pustinji: učini samo to i bit će ti… Skraćeni putovi nadohvat ruke, tako primamljivi i tako lako ostvarivi, postoje u svakome životu: privid, iluzija da je život dosizanje blago-stanja; ‘»osjećati se dobro«, pod svaku cijenu, pa čak i cijenu zaborava; nebrige, bezosjećajnosti prema onima koji trpe i koji iz dana u dan žive umiranje. Tada napast progovara da je sve to bolje zanemariti – da se ne uprljaju iluzije. No, takav stav od nas stvara »neprijatelje križa Kristova«, kako to napominje sv. Pavao u Poslanici Filipljanima.

Bog koji se kompromitira

Evanđelje očituje Isusov put, ‘kompromitirajući put’, bez polovičnosti za ‘izlazak’ koji se tiče svih ljudi. Objava lica Boga koji se ‘kompromitira’, koji se daje čovjeku bez zadrške. Sjena križa produžuje se od noći u kojoj Bog preuzima na sebe sve posljedice nevjernosti Savezu, sklopljenomu s Abrahamom, do svjetla Tabora. To je svjetlo dano očima apostola, a moći će ga prenositi samo kada budu spremni svoj život prinijeti za druge. Rečeno drukčije: siguran i najkraći put jest slušanje Isusa, odbijajući one smjerove koje uvijek nudi ‘zdrav razum’ i uobičajenost koja je prečesto drugo ime za sebičnost. Blagdan Preobraženja možemo s pravom zvati blagdanom svjetla, obećanja, Božjega lica, ali bismo ga mogli nazvati i ‘blagdanom kompromisa’, jer ‘kompromis’ izvorno znači ‘zajedničko preuzimanje obveze’. Naime, premda se ne radi o ugovoru ili o savezu između jednakopravnih, vjernost doživljenomu vodi u dar svjetla, do pogleda koji nadilazi zemaljsko. U Starome zavjetu »berit« je obećanje, jednostrani Božji savez s čovjekom. On će biti zaključen u Kristovoj smrti na križu. Ta objektivna vrijednost spasenjskoga djela u našim životima postaje novošću u trenutku  kada prihvatimo kompromis, kada prihvatimo biti kompromitiranima ludošću križa.

Vlč. Ivan Šaško